Peer podrška za mlade osobe sa invaliditetom ove godine dobija novu dimenziju – širi se iz Tuzle i postaje dostupna mladima u njihovim lokalnim zajednicama širom Bosne i Hercegovine. Jedan od gradova u kojima je realizovan ciklus peer podrške je i Mostar, gdje je stvoren prostor za otvoren razgovor, razmjenu iskustava, međusobnu podršku i osnaživanje.

Peer podrška počiva na jednostavnom, ali važnom principu: osobe koje imaju slična životna iskustva mogu jedna drugoj pružiti razumijevanje, podršku, praktična znanja i ohrabrenje koje nije uvijek moguće dobiti kroz formalne oblike podrške.

Upravo takav prostor nastojao se izgraditi i u Mostaru.

Učesnici sa različitim vrstama invaliditeta imali su priliku otvoreno razgovarati o svojim iskustvima, potrebama i svakodnevnim izazovima, ali i načinima na koje mogu ostvariti veću samostalnost i aktivnije učestvovati u životu zajednice.

Od svakodnevnih iskustava do pitanja samostalnog života

Peer sesije nisu bile zamišljene kao klasična predavanja. U centru susreta bili su učesnici, njihova iskustva, pitanja i konkretne situacije iz svakodnevnog života.

Razgovaralo se o svakodnevnim rutinama i preprekama, asistivnoj podršci i tehnologijama, odnosu društva prema osobama sa invaliditetom, samostalnosti i pomjeranju vlastitih granica, mentalnom i fizičkom zdravlju, životnim navikama i personalnoj asistenciji.

Već tokom prvih razgovora naglašena je važna poruka – osoba je mnogo više od svoje dijagnoze.

Učesnici su govorili o svojim interesovanjima, sposobnostima i načinima na koje se svakodnevno prilagođavaju različitim situacijama, ali i o tome kakva im je podrška potrebna kako bi mogli ravnopravno učestvovati u životu zajednice.

Samostalnost ne znači sve raditi sam

Jedna od važnih tema ciklusa bila je samostalnost i pomjeranje vlastitih granica.

Kroz razgovor su učesnici prepoznavali šta mogu obavljati samostalno, u kojim segmentima im je potrebna podrška i koje promjene u svakodnevnim navikama mogu doprinijeti većem nivou autonomije.

Posebno je bilo važno prepoznati da potrebe za podrškom nisu iste za sve osobe sa invaliditetom. Ne postoji jedan model koji odgovara svima – podrška treba polaziti od konkretne osobe, njenih potreba, izbora i životnih okolnosti.

Razgovaralo se i o tome kako, kada i od koga zatražiti podršku – bilo da je riječ o porodici, prijateljima, personalnim asistentima ili institucijama – uz očuvanje ličnog integriteta i kontrole nad vlastitim životom.

Otvoreno i o mentalnom zdravlju

Peer grupa otvorila je prostor i za temu o kojoj se još uvijek nedovoljno govori – mentalno zdravlje osoba sa invaliditetom.

Učesnici su razgovarali o povezanosti fizičkog i mentalnog zdravlja, kvalitetu sna, socijalnoj interakciji, životnim navikama, stresu, ali i uticaju izolacije i nedostatka društvenih aktivnosti na svakodnevni život.

Peer okruženje omogućilo je da se o ovim pitanjima govori kroz vlastito iskustvo, bez osuđivanja i uz razumijevanje drugih članova grupe.

Takvi razgovori još jednom su pokazali da peer podrška nije samo razmjena informacija. Ona može biti prostor u kojem osoba prepoznaje da nije sama u iskustvima kroz koja prolazi, ali i mjesto na kojem iskustvo jedne osobe može pomoći drugoj.

Asistencija kao alat za samostalan život

Važan dio ciklusa bio je posvećen asistenciji i njenom značaju u svakodnevnom životu.

Kroz vlastite primjere učesnici su istraživali šta asistencija znači u praksi, u kojim situacijama im je potrebna podrška i na koji način ona utiče na kvalitet života, slobodu kretanja, donošenje odluka i društvenu uključenost.

Važan zaključak bio je i da podrška nije jednosmjerna. Osoba sa invaliditetom u jednoj situaciji može biti osoba kojoj je podrška potrebna, dok u drugoj upravo ona može pružiti podršku nekome drugom.

Time je dodatno naglašena jedna od važnih poruka cijelog ciklusa:

Samostalnost ne znači sve raditi sam – ona znači imati izbor, potrebnu podršku i kontrolu nad vlastitim životom.

Lokalni prostor za povezivanje i podršku

Peer sesije u Mostaru vodio je Said Kladušak, kroz razgovor, praktične primjere i razmjenu iskustava sa učesnicima o temama važnim za njihov svakodnevni život i samostalnost.

Posebna vrijednost peer pristupa upravo je u tome što se znanje ne prenosi samo kroz klasičan odnos predavača i učesnika, nego kroz međusobnu razmjenu iskustava.

Učesnici su imali prostor da govore o vlastitim izazovima i rješenjima koja su pronašli, postavljaju pitanja, čuju iskustva drugih i prepoznaju situacije koje ih povezuju.

Na taj način peer grupa postaje više od mjesta za razgovor – postaje prostor u kojem se lična iskustva pretvaraju u zajedničko znanje, podršku i motivaciju za veću samostalnost.

Peer podrška treba biti tamo gdje mladi žive

Pokretanje peer podrške u Mostaru dio je šireg nastojanja IC „Lotos“ da se mogućnosti za međusobnu podršku mladih osoba sa invaliditetom razvijaju u različitim lokalnim zajednicama širom Bosne i Hercegovine.

Za mladu osobu sa invaliditetom mogućnost da u vlastitoj zajednici upozna druge osobe sa sličnim iskustvima može biti veoma značajna. Peer grupa može biti mjesto na kojem se otvoreno razgovara o invaliditetu, samostalnosti, podršci, odnosima sa porodicom i okolinom, diskriminaciji, pristupačnosti ili vlastitim planovima za budućnost.

Istovremeno, cilj nije da mladi ostanu samo učesnici pojedinačnih aktivnosti. Peer podrška može biti jedan od koraka prema većem samopouzdanju, povezivanju, aktivizmu i učešću mladih u donošenju odluka koje se odnose na njihove živote.

Zbog toga cilj nije samo organizovati pojedinačne aktivnosti, nego stvarati lokalne prostore i kapacitete u kojima se mladi mogu povezivati, razmjenjivati iskustva, učiti jedni od drugih i postepeno postajati aktivniji u svojim zajednicama.

Ciklus je završen – peer podrška se nastavlja

Završetak ovog ciklusa ne znači i kraj peer podrške u Mostaru.

Iskustva učesnika još jednom su pokazala koliko su važni prostori u kojima osobe sa invaliditetom mogu otvoreno govoriti, međusobno se razumjeti, povezivati i osnaživati.

Tokom ove godine peer podrška širi se i u druge sredine u Bosni i Hercegovini. U narednom periodu nastavit ćemo predstavljati njihove priče, iskustva učesnika i ljude koji stvaraju lokalne prostore podrške.

Naš cilj je da peer podrška ne bude povremena aktivnost, nego dio dugoročnog osnaživanja nove generacije mladih osoba sa invaliditetom za samostalan život, aktivno učešće i zagovaranje vlastitih prava.

Jer iskustvo iz Mostara šalje jednostavnu poruku:

Peer podrška nije samo razgovor – ona je prostor u kojem iskustvo postaje podrška, a podrška snaga za promjenu.

Aktivnosti peer podrške realizuju se u okviru Programa jačanja mladih osoba sa invaliditetom, koji provodi Informativni centar za osobe sa invaliditetom „Lotos“ Tuzla, uz podršku MyRight-a i STIL-a, kao i Federalnog ministarstva kulture i sporta kroz Transfer za mlade Federacije BiH – 2026.