VII TRENING „PODRŠKA ŽENAMA SA INVALIDITETOM“
Hotel „Zlača“ Banovići 10.05.2012.
Edukacijski trening za žene sa invaliditetom „Samostalni život žene sa invaliditetom, snalaženje u određenom momentu života radi određenog cilja“ održan je 10.05.2012. godine u Hotelu „Zlača“ u Banovićima. Treningu je prisustvovalo desetak žena sa invaliditetom, među kojima su pojedine predstavnice svojih organizacija, ali je bilo i onih koje nisu članice niti jedne organizacije ali su prepoznatljive po svom načinu razmišljanja i ulaganja u samu sebe svjesne vrlo nepovoljnoga položaja žena sa invaliditetom gledajući uopšteno. Ovo je sedmi po redu trening koji se održava u okviru Projekta “Ljudska prava i nezavisni život u Bosni i Hercegovini”. Radi se o partnerskom Projektu između Centra za nezavisni život “Threshold” iz Helsinkija u Finskoj i dvije partnerske organizacije iz Bosne i Hercegovine: Informativni centar za osobe sa invaliditetom “Lotos” u Tuzli i Humanitarne organizacije “Partner” iz Banja Luke. Projekt je podržan od strane Ministarstva za vanjske poslove iz Finske.
Trening je vodila profesorica Ćimeta Hatibović koja je bila izuzetno zadovoljna aktivnim učešćem učesnica treninga koje su željele pričati puno duže od predviđenog vremena jer je atmosfera bila jako ugodna i opuštena.
Vrlo interesantan dio treninga bila je vježba „Ko sam ja i kako sam dovde stigla“ ? Učesnice su dale vrlo korisne i dobre odgovore značajne za žene sa invaliditetom koje tek počinju raditi na izgradnji svoje ličnosti kao žene. Izdvojit ćemo par važnih i interesantnih odgovora žena sa invaliditetom:
– Obično biće koje živi i radi i ide ka određenom cilju,
– uspješna, karakterna i jaka žena sa invaliditetom,
– zadovoljna u potpunosti, disciplinovana,
– takmičarskog duha, u potpunosti ispunjena..
Drugo pitanje ko je je dojmilo žene je „ šta radim kada sam loša“ ? Velika većina je kazala da tu svoju lošu energiju izbaci iz sebe: Galamom na druge u svojoj blizini, osamljivanjem u posebnu sobu, trčanjem, šetnjom, kupovinom nešto za sebe, čišćenjem domaćinstva i tako dalje.
Svaki razgovor na treningu odnosio se na dvije komunikacijske vještine: slušanju i govorenju. Kao komunikacijska vještina slušanje uključuje usmjeravanje pažnje, interpretiranje i pamćenje onoga što su ustvari učesnice jedna od druge čule, te na taj način ujedno dobile ulogu savjetnika uz par ključnih zaključaka donesenih kroz njihovu priču.