Sinoć 23. novembra prestalo je da kuca veliko srce. Napustio nas je Zvonko Šavreski. Veliki borac za dostojanstvo i prava osoba sa invaliditetom, poeta, pisac, stvaralac mnogo inovativnih načina promocije i zagovaranja dostojanstva, prava i jednakih mogućnosti osoba sa invaliditetom.

Zvonko i Polio Plus su postali jednako prepoznatljivi na cijelom prostoru bivše nam zajedničke domovine Jugoslavije. A Zvonku i to nije bilo dovoljno, jer za njega je cijeli svijet bio jedinstvena domovina nas osoba sa invaliditetom zbog vrijednosti za koje se borio i živio.

Ne može se zaboraviti niti izdvojiti ni jedan naš susret kao poseban, jer svi su bili posebni, svi su bili obojeni šarmom, duhovitošću i produhovljenošću čovjeka koji je pokretu osoba sa invaliditetom dao sebe, ali i vratio barem dio dostojanstva i prava osobama sa invaliditetom u Makedoniji.

Sreli smo se prije dvadeset godina, ali kao da je bilo jučer. Sreli smo se, a kao da smo oduvijek živjeli zajedno i borili se za iste stvari. I sada, kad je Zvonko otišao na drugu stranu, sve manje nas ostaje da pamti i da njegovu energiju, posvećenost, znanje, šarm, drugarstvo, razumijevanje probudi i prenese na generacije mladih osoba sa invaliditetom. Jer, bez naše borbe, bez našeg stalnog djelovanja, prava koja nam pripadaju neće nam biti samo tako omogućena, naše dostojanstvo moramo sami čuvati, svojim djelovanjem u zajednici moramo pokazivati i dokazivati da smo vrijedni članovi te zajednice i da joj možemo višestruko „vratiti“ ono što je ona dužna omogućiti za naš dostojanstven i ravnopravan život u njoj.

Zvonko je bio i divan otac svojoj kćeri Iloni i sinu Sergeju. Otac koji je znao voljeti i motivisati da njih dvoje postanu divni mladi ljudi ponos svojih roditelja i radost svima koji ih poznaju.

Vjerujem da dijelim opredjeljenje nas aktivista i boraca za prava i dostojanstvo osoba sa invaliditetom ako obećam da ono što je Zvonko učinio za osobe sa invaliditetom u Makedoniji ali i regionu neće i ne može biti zaboravljeno, jer će biti osnova za naše daljnje nastojanje da živimo dostojanstveno i uživamo prava koja nam kao građanima pripadaju.

Suvad Zahirović i kolektiv Informativnog centra za osobe sa invaliditetom „Lotos“, ali i svi koji su imali čast poznavati te dragi naš Zvonko!