Oktobar mjesec je mjesec niza međunarodnih dana koji se koriste kako bi najširoj zajednici bila skrenuta pažnja na društveni položaj i potrebu značajnijeg angažovanja u osiguravanju „boljeg“ položaja djece, učitelja, osoba sa invaliditetom …

Ali, sve su prilike da su „moćnici“, oni koji su najpozvaniji i kojima je dato povjerenje da o trošku građana osiguraju servise za te iste građane, sve oktobarske, ali i prigode u drugim mjesecima smislili i uspostavili kako bi onima koji su najdirektnije zainteresovani „bacili prašinu u oči“, a imali opravdanje pred sopstvenom savješću kako čine ono što je u njihovoj moći da bi ispunili ono što se od njih očekuje.

Ako bi smo se usudili sumirati rezultate napretka kroz sagledavanje poboljšanja položaja slijepih osoba u društvu, a dobar povod za to može biti 15. Oktobar međunarodni dan bijelog štapa i dan slijepih, ništa dobroga ne bi smo mogli pridodati kao rezultat rada onih koji su obavezni, a nisu učinili ništa da slijepi dobiju potrebna pomagala, odgovarajuće obrazovanje, siguran posao, pravo da zasnuju porodicu, žive sigurno bez brige za to šta sutrašnjica donosi… Mogli bi smo ovu listu proširivati i proširivati.

Ali, umjesto toga, mi obespravljeni i poniženi dignimo glas i još intenzivnije tražimo puno poštivanje prava koja nam pripadaju i za koja se, sasvim izvjesno moramo boriti, jer drugačije ih nećemo moći uživati.

Suvad Zahirović