Judith Heumann nas je napustila

Svjetski pokret za samostalan život i prava osoba s invaliditetom izgubio je svog najotvorenijeg, moćnog i neumornog glasnogovornika. Judith Heumann preminula je 4. marta u dobi od 75 godina. Judith je bila poznata širom svijeta po jasnoći svoje vizije, karizmi i daru da prava osoba s invaliditetom učini očiglednima svima – od lokalnih grupa osoba s invaliditetom do šefova država. Neustrašiva govornica, znala je biti čvrsta – ako je potrebno. Ali nikad nisam vidio da nekoga vrijeđa ili omalovažava. Uprkos svim pobjedama, nije imala neprijatelja. Brinula se za ljude i činila da se osjećaju viđenima, saslušanim i zapamćenima. To je bio jedan od razloga za njezina postignuća u trideset godina politike u Washingtonu DC, kao pomoćnice državnog sekretara u Ministarstvu obrazovanja SAD-a pod predsjednikom Billom Clintonom, kao prva posebna savjetnica za osobe s invaliditetom u Svjetskoj banci i kao „Ambasadorica osoba s invaliditetom ” u State Departmentu pod predsjednikom Barackom Obamom. Prije nego što se preselila u Washington i radila za saveznu vladu, zajedno s Edom Robertsom vodila je Centar za neovisan život na Berkeleyu, Meki aktivista i organizatora s invaliditetom. Dolazili bi iz Europe, Azije i Afrike i tamo provodili dovoljno vremena kako bi naučili da stvore nešto slično u svojoj zemlji. S Edom Robertsom i Joan Leon osnovala je i vodila Svjetski institut za invalidnost u Oaklandu, Kalifornija, think tank za istraživanje, argumente i formuliranje politike. Godine 1985., kao stipendist WID-a, analizirao sam švedske usluge podrške u zajednici i predložio potpuno novu vrstu usluge, koju sam nazvao “osobna asistencija”. Najbolje od svega bilo je živjeti u Judithinoj kući u Berkeleyu četiri mjeseca, ručati zajedno, tulumariti i putovati s njom. Bila je središte legendarne zajednice osoba s invaliditetom na Berkeleyju. Zatim, i tokom mojih mnogih kasnijih posjeta Berkeleyu, svjedočio sam njezinu beskonačnom nizu posjetitelja iz drugih zemalja, mnogim inicijativama koje je pokrenula unutar i oko CIL-a i WID-a, poput Fonda za obranu i obrazovanje prava osoba s invaliditetom, njezinih radijskih programa s Berkeley KPFA stanicom, mnogih ljudi iz akademske zajednice, prava i politike koji su bili ponosni što su joj prijatelji. Tokom posljednjih nekoliko godina radila je u Zakladi Ford, napisala svoju autobiografiju i izgradila brzorastuću zajednicu oko svog podcasta, The Heumann Perspective, s biltenom i intervjuima koji ističu lidere i razvoj osoba s invaliditetom. Bila je zvijezda dokumentarca nominiranog za Oscara “Crip Camp”, koji je ocrtavao rast američkog pokreta za prava osoba s invaliditetom koji je kulminirao provedbom Zakona o rehabilitaciji iz 1974. i Zakona o Amerikancima s invaliditetom iz 1990. Imala je instrumentalnu ulogu u oba. Izvan SAD-a, Judith je svojim položajima u Washingtonu uticala na vanjsku politiku američke vlade i donatora za potporu inicijativama za samostalni život u zemljama u razvoju, koje su često pokretali ljudi koji su se obučavali u Centrima za samostalni život u SAD-u. Koliko se sjećam, na svakom međunarodnom skupu ljudi s invaliditetom bi se okupili oko Judith. Sjećala se svih, njihovih imena, obitelji, njihovih okolnosti. Svi su je osjećali posebnom prijateljicom. Judith je uveliko iskoristila svoju stručnost kao organizatorica zajednice, u politici osoba s invaliditetom, vladinim agencijama i svojom golemom mrežom koja povezuje ljude jedne s drugima na obostranu korist. Savjetovala je mnoge nacionalne organizacije, u i izvan SAD-a, u formiranju koalicija i saveza za različite osobe s invaliditetom s drugim akterima civilnog društva kako bi uticali na nacionalnu politiku osoba s invaliditetom. Njezin vješt i skroman način davanja prijedloga na sastancima često me fascinirao. Judith je također imala ulogu u osnivanju ENIL-a, Europske mreže za neovisan život, od početne ideje do konferencije u Strasbourgu 1989. godine, kojoj je prisustvovala. Od tada je osobno i putem videa predstavljala na ENIL Freedom Driveu. Mnoge nacionalne organizacije u ENIL-u poslale su izaslanstva u SAD, uključujući sastanke s Judith. Judith i Ed Roberts odigrali su ključnu ulogu u uvođenju pristupa neovisnog života i prava osoba s invaliditetom u Švedsku. Oboje su došli na moju konferenciju u Stockholmu 1973. kako bi predstavili i dali su intervju za švedsku TV. Izravan rezultat bio je STIL pilot – projekt, 1987. do 1989., temeljen na mojoj WID monografiji, koji je testirao moju viziju osobne asistencije. Godine 1994. ministar socijalnih pitanja, gospodin Bengt Westerberg, pretvorio je viziju u nacionalni zakon. STIL je pozivao Judith još puno puta na treninge i konferencije. Judith je bila na sličnim putovanjima i intervencijama u brojnim drugim zemljama. Judith je radila u mnogim odborima nevladinih organizacija, uključujući Stockholmski institut za neovisni život (od 2016.). Jako će nam nedostajati njezina mudrost, savjeti i kontakti. Upoznao sam Judith na prvoj GINI konferenciji o samostalnom životu u Chicagu u novembru 1981. i od tada smo prijatelji. Bili smo puno više od suradnika. (Svi njezini prijatelji to kažu!). Tokom godina dijelili smo osobne stvari, obiteljske priče, ljubavne veze, medicinske probleme i strahove. Mogli smo se šaliti i svađati, kao brat i sestra. Da je ne zovem jednom mjesečno, zvala bi me samo da razgovaramo o svemu što nam je na umu. Svoju posljednju SMS poruku iz bolnice zaključila je s “tvoja sestra Judith”. Šta možemo naučiti od Judith? Ne može svatko biti tako bistar i hitar kao što je bila Judith. Ali svi mi možemo pokušati njegovati ljubaznost i razumijevanje za druge ljude – osobe s invaliditetom ili bez njih, saveznike ili protivnike. Čak bi i osoba koja nas diskriminira mogla naučiti novu perspektivu – ako joj se pruži prilika. Konfrontacija možda nije uvijek najbolja strategija. Judithina druga lekcija je da prijateljstvo čini razliku. Rad s prijateljima je sam po sebi zadovoljstvo. Bit ćemo efikasniji kada nam se sviđa ono što radimo. Prijateljstvo je također snažan protuotrov protiv osjećaja žrtve, što lako može uzrokovati izgaranje. Održimo sjećanje na nju živim pokušavajući slijediti Judithine lekcije.

Iza Judith Heumann ostali su njezin dragi suprug Jorge Piñeda i njezina braća, Joseph i Ricky Heumann.”

– Adolf Ratzka, Stockholm

Udruženje građana Informativni centar za
osobe sa invaliditetom "LOTOS" Tuzla

Udruženje građana Informativni centar za osobe sa invaliditetom "LOTOS" Tuzla

Kontakt informacije

Udruženje građana Informativni centar zaosobe sa invaliditetom "LOTOS" Tuzla

Judith Heumann nas je napustila

Udruženje građana Informativni centar za
osobe sa invaliditetom "LOTOS" Tuzla