U okviru kampanje „Tvoja prava su i moja prava“, koju realiziraju Informativni centar za osobe s invaliditetom „Lotos“ i Udruženje slijepih osoba Kantona Sarajevo, uz finansijsku podršku Evropske unije, predstavljamo razgovore sa onima koji svojim radom nastoje uticati na pozitivne promjene u ostvarivanju ljudskih prava osoba sa invaliditetom. Kroz ove priče želimo otvoriti prostor, između ostalog, i za žene s invaliditetom, čiji potencijali ostaju nevidljivi zbog diskriminacije, predrasuda i sistemskih prepreka. Jer ljudska prava nisu posebna prava nego temelj dostojanstva svakog čovjeka. U ovom razgovoru predstavljamo Adisu Kišić. Adisa Kišić, rođena 1981. godine u Tuzli, diplomirana je profesorica bosanskog jezika i književnosti. Od 2014. godine radi kao službenica za odnose s javnošću u Informativnom centru za osobe s invaliditetom „Lotos“ Tuzla, posvećena predstavljanju sposobnosti i mogućnosti osoba s invaliditetom u pozitivnom svjetlu. Posebnu pažnju posvećuje osnaživanju žena s invaliditetom i promociji njihovih prava, njegujući prijateljski duh i poštovanje dostojanstva svake djevojčice, djevojke i žene sa invaliditetom.   Koja iskustva žena s invaliditetom želite da javnost bolje razumije kroz ovu kampanju? Žene s invaliditetom svakodnevno se susreću sa višestrukom diskriminacijom, kao žene i kao osobe s invaliditetom. Često su u većem riziku od nasilja, uključujući i ono unutar porodica, a pristup obrazovanju, zapošljavanju i zdravstvenoj zaštiti im je ograničen. Kroz ovu kampanju želimo da javnost uvidi da ove prepreke nisu njihov izbor, već rezultat sistemskih nedostataka, i da prepozna snagu i potencijale koje žene s invaliditetom nose sa sobom. Na koji način sistemske prepreke oblikuju svakodnevni život žena s invaliditetom i kako ih možemo ukloniti? Invaliditet postaje vidljiv tek zbog prepreka koje društvo i sistem nameću. Nedostatak personalne asistencije, nedovoljna pristupačnost i ograničen pristup obrazovanju i zapošljavanju ženama sa invaliditetom čine život složenijim. Uklanjanjem tih prepreka, kroz osiguravanje uslova za ravnopravne mogućnosti žena sa invaliditetom od strane donosilaca vlasti, kroz adekvatnu zdravstvenu zaštitu, mogućnosti za obrazovanje i zapošljavanje, žene s invaliditetom mogu biti ravnopravne članice zajednice i živjeti dostojanstveno. Kako žene s invaliditetom mogu postati liderice i nositeljice promjena u svojoj zajednici? Snagu crpimo iz iskustava žena koje ne čekaju da drugi mijenjaju sistem i koje djeluju, osnažuju druge i svakodnevno unapređuju znanja o svojim pravima. Kada žene s invaliditetom preuzmu inicijativu, one inspirišu zajednicu i pokazuju da su promjene moguće. Liderstvo dolazi kroz samopouzdanje, edukaciju, solidarnost i ohrabrivanje drugih. Koja je najvažnija poruka koju želite da svaka žena s invaliditetom zna? Žene s invaliditetom trebaju znati da prava koja imaju nisu usluga i privilegija, nego njihova zakonska i ljudska realnost, dobijena rođenjem. Kako bi se uticalo na donosioce zakona i uklanjanje fizičkih i drugih prepreka, njihova vidljivost, volja i znanje mogu biti pokretači svega, od obrazovanja i zaposlenja, do osnaživanja zajednice i ličnog dostojanstva. Nikada ne smiju šutjeti o nasilju ili diskriminaciji i uvijek trebaju tražiti podršku i zaštitu. Šta očekujete od zajednice, a šta od zakonodavaca kada je riječ o položaju žena s invaliditetom? Žene s invaliditetom ne trebaju sažaljenje niti povremenu pomoć. Potrebni su im uvažavanje, ravnopravno mjesto u društvu i rješenja koja će njihova prava učiniti dostupnim. Od zakonodavaca očekujemo da pitanja žena s invaliditetom sistemski uključe u zakone, strategije i budžete, da planiraju servise podrške, pristupačnost, zdravstvenu zaštitu, obrazovanje i zapošljavanje uz njihovo aktivno učešće. Sasvim dovoljno bi bilo da se samo poštuje i provodi Konvencija o pravima osoba sa invaliditetom i njen član 6. koji garantuje sva ljudska prava žena sa invaliditetom. Od građana očekujemo da ne okreću glavu. Da prihvate žene s invaliditetom kao ravnopravne članice zajednice, da ne ignorišu prepreke s kojima se suočavaju i da budu dio rješenja, kroz uklanjanje prepreka, zapošljavanje, uključivanje i stvaranje prostora u kojem će njihove sposobnosti doći do izražaja. Možete li podijeliti primjer žene s invaliditetom koja vas je inspirisala? Inspiraciju vidim svakodnevno, u studenticama koje uprkos nepristupačnim institucijama završavaju fakultete, u majkama koje se bore za podršku koja bi trebala biti zagarantovana, u aktivistkinjama koje se neumorno bore i traže promjene. Te žene me inspirišu zato što jasno prepoznaju prepreke i zahtijevaju da budu uklonjene. One pokazuju da problem nije u njihovim sposobnostima, već u nerazumijevanju društva i nedostatku podrške. Njihova snaga inspiriše svaki put kad ne pristaju na milostinju, nego traže ravnopravnost i prava koja im pripadaju. Vaša poruka „Tvoja prava su i moja prava“ nije samo slogan. To je poziv na zajedničku odgovornost, solidarnost i borbu za dostojanstvo svih nas. Svaka osnažena žena s invaliditetom čini našu zajednicu snažnijom i bližom društvu u kojem su prava jednaka za sve. I zato apelujem i na donosioce odluka: pitanja žena s invaliditetom moraju biti uključena u zakone, politike i servise, od obrazovanja i zapošljavanja do zdravstvene zaštite i podrške za samostalan život. Tek kada društvo prepozna vrijednost žena s invaliditetom, postat će istinski kompletno, jer svaka žena sa invaliditetom nosi potencijal koji zajednicu čini bogatijom, pravednijom i ljepšom za sve.