As part of the campaign "Your rights are my rights too", koju realiziraju Informativni centar za osobe s invaliditetom „Lotos“ i Udruženje slijepih osoba Kantona Sarajevo, uz finansijsku podršku Evropske unije, predstavljamo razgovore sa onima koji svojim radom nastoje uticati na pozitivne promjene u ostvarivanju ljudskih prava osoba sa invaliditetom. Kroz ove priče želimo otvoriti prostor, između ostalog, i za žene s invaliditetom, čiji potencijali ostaju nevidljivi zbog diskriminacije, predrasuda i sistemskih prepreka. Jer ljudska prava nisu posebna prava nego temelj dostojanstva svakog čovjeka. U ovom razgovoru predstavljamo Adisu Kišić. Adisa Kišić, rođena 1981. godine u Tuzli, diplomirana je profesorica bosanskog jezika i književnosti. Od 2014. godine radi kao službenica za odnose s javnošću u Informativnom centru za osobe s invaliditetom „Lotos“ Tuzla, posvećena predstavljanju sposobnosti i mogućnosti osoba s invaliditetom u pozitivnom svjetlu. Posebnu pažnju posvećuje osnaživanju žena s invaliditetom i promociji njihovih prava, njegujući prijateljski duh i poštovanje dostojanstva svake djevojčice, djevojke i žene sa invaliditetom.   What experiences of women with disabilities do you want the public to better understand through this campaign? Women with disabilities face multiple discrimination every day, both as women and as people with disabilities. They are often at greater risk of violence, including within families, and their access to education, employment and healthcare is limited. Through this campaign, we want the public to see that these obstacles are not their choice, but the result of systemic shortcomings, and to recognize the strength and potential that women with disabilities bring with them. How do systemic barriers shape the daily lives of women with disabilities and how can we remove them? Disability becomes visible only because of the obstacles imposed by society and the system. Lack of personal assistance, insufficient accessibility and limited access to education and employment for women with disabilities make life more complicated. By removing those obstacles, through ensuring the conditions for equal opportunities for women with disabilities by the authorities, through adequate health care, opportunities for education and employment, women with disabilities can be equal members of the community and live with dignity. How can women with disabilities become leaders and bearers of change in their community? We draw strength from the experiences of women who do not wait for others to change the system and who act, empower others and improve knowledge about their rights every day. When women with disabilities take the initiative, they inspire the community and show that change is possible. Leadership comes through confidence, education, solidarity and encouragement of others. What is the most important message you want every disabled woman to know? Women with disabilities need to know that the rights they have are not a favor or a privilege, but their legal and human reality, given by birth. In order to influence lawmakers and remove physical and other barriers, their visibility, will and knowledge can be the drivers of everything from education and employment, to community empowerment and personal dignity. They must never remain silent about violence or discrimination and should always seek support and protection. What do you expect from the community, and what from legislators, when it comes to the position of women with disabilities? Žene s invaliditetom ne trebaju sažaljenje niti povremenu pomoć. Potrebni su im uvažavanje, ravnopravno mjesto u društvu i rješenja koja će njihova prava učiniti dostupnim. Od zakonodavaca očekujemo da pitanja žena s invaliditetom sistemski uključe u zakone, strategije i budžete, da planiraju servise podrške, pristupačnost, zdravstvenu zaštitu, obrazovanje i zapošljavanje uz njihovo aktivno učešće. Sasvim dovoljno bi bilo da se samo poštuje i provodi Konvencija o pravima osoba sa invaliditetom i njen član 6. koji garantuje sva ljudska prava žena sa invaliditetom. Od građana očekujemo da ne okreću glavu. Da prihvate žene s invaliditetom kao ravnopravne članice zajednice, da ne ignorišu prepreke s kojima se suočavaju i da budu dio rješenja, kroz uklanjanje prepreka, zapošljavanje, uključivanje i stvaranje prostora u kojem će njihove sposobnosti doći do izražaja. Can you share an example of a woman with a disability who inspired you? Inspiraciju vidim svakodnevno, u studenticama koje uprkos nepristupačnim institucijama završavaju fakultete, u majkama koje se bore za podršku koja bi trebala biti zagarantovana, u aktivistkinjama koje se neumorno bore i traže promjene. Te žene me inspirišu zato što jasno prepoznaju prepreke i zahtijevaju da budu uklonjene. One pokazuju da problem nije u njihovim sposobnostima, već u nerazumijevanju društva i nedostatku podrške. Njihova snaga inspiriše svaki put kad ne pristaju na milostinju, nego traže ravnopravnost i prava koja im pripadaju. Your message „Tvoja prava su i moja prava“ nije samo slogan. To je poziv na zajedničku odgovornost, solidarnost i borbu za dostojanstvo svih nas. Svaka osnažena žena s invaliditetom čini našu zajednicu snažnijom i bližom društvu u kojem su prava jednaka za sve. I zato apelujem i na donosioce odluka: pitanja žena s invaliditetom moraju biti uključena u zakone, politike i servise, od obrazovanja i zapošljavanja do zdravstvene zaštite i podrške za samostalan život. Tek kada društvo prepozna vrijednost žena s invaliditetom, postat će istinski kompletno, jer svaka žena sa invaliditetom nosi potencijal koji zajednicu čini bogatijom, pravednijom i ljepšom za sve.